Filoidni tumori su rijetki i čine manje od 1% svih tumora dojke. Ovi tumori nastaju u stromi, odnosno vezivnom tkivu dojke.

Naziv „filoidni“ potiče od grčke riječi za list, jer ćelije rastu u obrascu koji podsjeća na list. Drugi nazivi za ove tumore su phylloides tumori i cistosarkoma phyllodes.

Većina filoidnih tumora je benigna (nekancerozna), mali postotak je maligni (kancerozni), a neki se nazivaju graničnim (borderline) jer imaju karakteristike između benignih i malignih tumora.

Filoidni tumori se najčešće dijagnosticiraju kod žena u četrdesetim godinama života, ali se mogu razviti u bilo kojoj životnoj dobi. Žene koje imaju Li-Fraumeni sindrom, rijetko nasljedno stanje koje povećava rizik od različitih vrsta karcinoma, uključujući i rak dojke, imaju veći rizik od razvoja filoidnih tumora.

Kancerozni filoidni tumori su oblik raka dojke, ali se značajno razlikuju od invazivnog duktalnog karcinoma, koji počinje u mliječnim kanalima dojke.

Simptomi filoidnih tumora dojke

Najčešći simptom filoidnog tumora je kvržica u dojci. Bez obzira na to da li je tumor benigni ili maligni, obično brzo raste i može zategnuti kožu. Filoidni tumori mogu biti vrlo mali ili izuzetno veliki — njihova veličina varira od 1 do 45 centimetara. U nekim slučajevima, kvržica može biti bolna.

Dijagnoza filoidnih tumora dojke

Dijagnosticiranje filoidnog tumora obično uključuje kombinaciju procedura kao što su:

Na osnovu mamografije može biti teško razlikovati filoidni tumor od fibroadenoma, najčešće vrste benignog tumora dojke.

U nekim slučajevima, dijagnoza se može postaviti nakon biopsije, ali ponekad je potrebno ukloniti cijeli tumor da bi se tačno utvrdilo o kojoj se vrsti tumora radi i da li je kancerozan.

Benigni filoidni tumori imaju ćelije sa jasno definisanim ivicama i ćelije se ne dijele brzo.

Kancerozni filoidni tumori imaju ćelije koje se brzo dijele i stromalne ćelije izgledaju abnormalno.

Granični filoidni tumori imaju osobine koje su između benignih i malignih tumora.

Liječenje filoidnih tumora dojke

Bez obzira na to da li je filoidni tumor benigni, maligni ili granični, prvi korak u liječenju je hirurško odstranjivanje:

  • Lumpektomija je najčešći oblik operacije kod koje se uklanja tumor zajedno sa rubom zdravog, nekanceroznog tkiva, širine više od 1 cm oko tumora.

  • Mastektomija se radi ako nije moguće ukloniti dovoljan rub zdravog tkiva prilikom lumpektomije.

Filoidni tumori rijetko zahvataju limfne čvorove, pa operacija limfnih čvorova obično nije potrebna.

Ako je filoidni tumor kancerozan, može se primijeniti radioterapija na područje gdje je tumor uklonjen.

Kancerozni filoidni tumori obično ne reagiraju dobro na standardne terapije za rak dojke, kao što su hormonska terapija i kemoterapija. Ipak, ako se tumor proširi na druge dijelove tijela, liječenje se najčešće provodi kemoterapijom.

Postoperativna njega i praćenje nakon liječenja filoidnih tumora dojke

Filoidni tumori se mogu vratiti, bilo u dojci (nakon lumpektomije), ili u koži i dubljim tkivima dojke (nakon mastektomije). U izuzetno rijetkim slučajevima, mogu se vratiti i na drugim dijelovima tijela, daleko od dojke.

Zbog toga ćete vi i vaš ljekar napraviti plan postoperativnog praćenja, koji će vjerovatno uključivati:

  • klinički pregled dojki svakih 6 do 12 mjeseci

  • mamografiju najmanje jednom godišnje; plan praćenja može uključivati i godišnju magnetnu rezonancu dojke, raspoređenu šest mjeseci nakon mamografije

  • samopregled dojki

Stopa povratka filoidnih tumora dojke

Filoidni tumori se mogu vratiti u dojku, što ljekari nazivaju lokalnim recidivom. Lokalni recidiv je češći kod kanceroznih filoidnih tumora nego kod benignih i graničnih. Ipak, stope povratka zavise od karakteristika tumora i vrste liječenja. Ukupna stopa lokalnog povratka za sve tri vrste filoidnih tumora iznosi oko 20%.

Povratak tumora na udaljene dijelove tijela, kao što su pluća ili kosti, poznat kao udaljeni recidiv, je rijedak i obično se dešava samo kod kanceroznih filoidnih tumora.

Dosta korisnih informacija od velikog značaja za vaše zdravlje možete pročitati na našem blogu.

Izvor: Breastcancer.org