Svaka dijagnoza karcinoma donosi sa sobom mnogo osjećaja, a suočavanje s nepredvidivim izazovima zahtijeva iznimnu snagu. Aida Goralija, energična tridesettrogodišnjakinja iz Kaknja, nije samo pokazala nevjerojatnu hrabrost u suočavanju s dijagnozom karcinoma dojke, već je i potražila najbolje moguće resurse kako bi osigurala svoju budućnost. Njen put uključivao je korištenje MammaPrint testa, inovativnog alata koji joj je pružio dragocjene informacije i, na temelju njegovih rezultata, omogućio joj da izbjegne kemoterapiju. Aidina priča snažno podsjeća na važnost redovitih pregleda, proaktivnog pristupa zdravlju i neiscrpne potrebe za nadom čak i u najtežim trenucima.
“Ja sam Aida Goralija, imam 33 godine, i iz Kaknja sam. Unazad 10 godina redovno sam radila UZ dojki jer mi je u porodici pozitivan karcinom. Trenirala sam, trčala, zdravo se hranila.
U augustu 2022 godine sam imala neki nervni slom, sekiranciju i 2.septembra dolazim iz teretane i napipam kvržicu, muž me ubjedjuje da je to žlijezda od teretane. Naručim se odmah za UZ, doktor kaže nije to ništa opasno, to je fibroadenom i da se prati, al kad mi bude nagodno da se posavjetujem sa hirurgom. Uzimam uputnicu i idem odmah u Zenicu, da ja znam na čemu sam. I doktor u Zenici kaže da nije opasno, da je fibroadenom, al zbog pozitivne porodične anamneze bolje da se to odmah odstrani. Iduću sedmicu već me je naručio za operaciju, 3 konca, dva dana samo bila u bolnici, izvadila konce i kaže mi vrati se normalnom životu, radi, treniraj, kad stigne ph nalaz zvati ćemo te.
Nakon mjesec dana stiže nalaz i ja ubjeđena da nije to ništa, zaputim se sama u Zenicu, kontam podići ću nalaz i produžiti na posao. Tad mi saopštavaju da je zloćudni tumor i da odmah uradim magnet dojke da bi vidjeli na kojem je položaju.
Ja sama na hodniku, okrećem se, derem se, ne znam ni gdje sam, ni gdje trebam…
Naručim se privatno za magnet odmah taj dan. Nazovem muža, sestre, šeficu na poslu, niko ne vjeruje, kažu mi jesi li sigurna, de provjeri. Odem na posao jer samo da mi je s nekim da pričam, šefica je odmah obavjestila sve, ja dolazim svi plaču, grle me, tješe, a ja ludim…
Odem s mužem da uradim magnet i on je dao najasniju sliku, tumor u dva kvadranta dojke, sa strane i odozgo, najveći je bio 1cm a oko njega dosta sitnih poput groždja. Doktor kaže da je tu najbolja opcija da se dojka odstrani jer šta god da iskruži boji se da će nešto ostati.
Psihički mi je dosta bilo teško, svi mene tješe, al mene strah jer pomišljaš odmah na najgore. Nakon sedmicu poredam kockice i skontam ako mi je suđeno sutra da umrem ovaj dan moram proživjeti, ne mogu nikako glavom kroz zid…ljudi naveče legnu zdravi pa ne znaju hoće li se probuditi, i tako i ja krenem u borbu.
1.novembra sam operisana, dojka odstranjena. Stiže ph nalaz i izvadjeno je 18 limfnih čvorova i nije ni jedan zaražen bio. Odlazim kod svog onkologa i doktorica mi kaže da po tim parametrima ne treba kemoterapija, al zbog mojih godina joj je rizično. Predloži mi da radim Mamaprint test koji se šalje u Ameriku i on će odrediti da li mi treba kemoterapija, koja terapija je najbolja za mene, da li će se bolest vratiti, al košta 2650 eura. Skontam ako imam i trun nade da ne primam kemoterapiju dat ću i zadnju marku, a ako je moram primati barem znam da sam sve pokušala i da je to jedino rješenje.
Nakon 10 dana stiže nalaz, niski rizik ne treba kemoterapija, ja plačem od radosti jer me najviše i bilo strah kemoterapije. Imala sam 15 frakcija zračenja i sada koristim hormonsku terapiju. Moja svjesnost, redovno kontrolisanje, treniranje i to što sam djelovala odmah je ispalo nešto najbolje. “