Predstavljamo vam priču Selme Halilbegović, hrabre žene koja je s ljubavlju i borbom stala nasuprot nevidljivom neprijatelju – karcinomu dojke. Selmina priča počinje 2021. godine, kada je otkrila kvržicu na dojci. Iako su početni nalazi bili pogrešno benigni, ona se suočila s nezamislivim kad je ispravna dijagnoza stigla. Njena priča je priča o strahu, bolu, ali i snazi, odlučnosti i hrabrosti. Selma danas stoji kao inspiracija svim ženama, podsjećajući nas na važnost redovnih pregleda, brige o sebi i vjerovanju u bolje sutra, čak i kad su vremena teška. Pridružite nam se kako bismo saznali više o Selminoj nevjerojatnoj borbi i njenom putu ka izlječenju.
“Ja sam Selma Halilbegović, imam 47 godina i majka sam kćerke Asje koja ima 16 godina.
Moja priča počinje u aprilu 2021. godine kada prilikom tuširanja napipam kvržicu na desnoj dojci. To je bio povod da odem na prvi ultrazvučni pregled dojki. Nakon ovog pregleda doktor me upućuje na mamografiju i preporučuje da se hitno uraditi Core biopsija. Specifično za moj slučaj je da mamografija a ni biopsija nisu dale u tom momentu prave rezultate.
Rezultat prve biopsije je bio – B2 benigno ali po prijedlogu doktora odlučujem se za operaciju. U junu iste godine urađena mi je poštedna operacija desne dojke. Rezultat biopsije ove operacije stigao je u augustu – tačnije 25.8 (dan koji nikad neću zaboraviti). Dijagnoza koju naravno nisam očekivala glasi Invazivni ductalni carcinom. Takve vijesti ne želite da čujete, ne znate šta da radite.
Ovo je jedan od najtežih trenutaka – prihvatiti da ste bolesni i da vam predstoji teška borba. Hitno sam upućena na drugu operaciju. Ponovo je rađena desna dojka i limfni čvorići desne ruke. Nakon oporavka od operacije upućena sam na odjel onkologije gdje je na onkološkom konziliju odlučeno o daljem toku mog liječenja. Prolazim 16 ciklusa kemoterapije, 28 ciklusa zračenja i 18 terapija herceptina. S početkom ciklusa zračenja, počinjem sa hormonalnom terapijom. Kemoterapije sam jako teško podnosila. Nikada se u životu nisam osjećala tako slaba. To su trenutci kad se suočavate sa svom težinom ove bolesti: imunitet slabi, gubite kosu, nokte i želite da sve muke samo prestanu. Kao i većina žena koje boluju od karcinoma, da bih prošla kroz ovaj težak period, potražila sam pomoć psihoterapeuta. Ovo bi preporučila svakoj ženi jer stručna pomoć u ovako teškom periodu je zaista potrebna. Meni je bila od velike pomoći.
Sad sam završila s terapijama koje su predviđene u mom liječenju. U fazi sam prikupljanja nalaza za prvu kontrolu nakon terapija . Svaki novi nalaz nosi strah ali i veliku sreću kada vidite da je sve u redu. Put koji sam prošla jako je težak ali – nema odustajanja. Kada je najteže možemo i moramo dati najviše!
Zato koliko god bilo teško zadržite osmijeh i vjerujete da će sve biti u redu čak i onda kad se sve ruši. Treba se boriti i vjerovati da će sve biti u redu. Moramo misliti na sebe jer ako nas nema sve ostaje, djeca, porodica, oni koje volimo – nestajemo samo mi. Zato drage moje, mi to možemo i moramo, zbog sebe, zbog onih koje volimo, zbog onih koji nas vole i trebaju.”