Danas je na redu priča čiji značaj i inspirativna snaga je čine nezaobilaznom. Seida Hadžibegović, majka dvoje djece i borac sa nekoliko bitki sa karcinomom, podijelila je sa nama svoje iskustvo, strahove, ali i nadu koja se nikada nije ugasila.

Njena priča nije samo lična hronika borbe protiv raka; to je i manifest o snazi volje, o važnosti informisanja, i o neiscrpnoj moći pozitivnog stava. U narednim redovima ćete pročitati o teškim trenucima, ali i o uspjesima koji dolaze kada se čini da je sve izgubljeno. Ako ste ikada osejtili da vam je tlo izmaknuto ispod nogu, Seidina priča će vam pokazati da čak i tada možete da pronađete čvrsto tlo na kojem ćete ponovo stati.

Susret sa činjenicom da imaš ‘smrtnu’ bolest baci te na koljena. Moje ime je Seida Hadžibegović, imam 44 godine. Udata, majka dvoje djece, dva sina. 

Moja borba počinje 2018. godine, kad sam primjetila da na mojoj lijevoj dojci nešto nije uredu. Nije to bila kvržica, bilo je “samo nešto tvrdo” na dojci, te se nije činilo tako malo. Na to sam odmah reagovala i otišla na pretrage. 03.07. je dan koji ću uvijek pamtiti, moja godišnjica braka i operacija dojke. Kad sam se probudila moja ruka je bila u premetači. Strah. Razmišljala sam o tome : “Bože, imam li dojku ili su je odrezali?”  i operacija je bila poštedna. 

Nisam uopće bila svjesna situacije i dijagnoze. Nakon operacije sam razgovarala sa ljekarom te sam samo čula “rak” i “nisu limfne žlijezde zaražene”. To je jednostavno kao da vam neko izbije tlo pod nogama. Vi tada samo čujete riječi “rak“, ništa drugo do vas ne dopire. Samo u svojoj glavi razmišljate “vidi bolesna sam“, “bolujem od raka“, “umrijet ću“, jer “rak je jednako smrt“. 

Liječenje

Nakon oporavka od operacije slijedile su kemoterapije i zračenje. Moja prva kemoterapija je bila strašna. Najvažnije je gdje i kod koga se informišete. Neprovjerene i rekla-kazala informacije mogu stvoriti konfuziju u glavi i povećati strah kao što su meni. 

Nakon prve kemoterapije nisam osjetila ništa, prvi dan malo ležala i bez toliko jakih nuspojava. U tom momentu sam rekla sebi pa možda se i izvučem. Ostale tri kemoterapije sam primila, uglavnom sve je prošlo poprilično dobro. 

Krenulo je zračenje 25 + 4 ekstra. Nakon zračenja sam dobila male opekotine te je i to prošlo. Na red je došla kontrola kod onkologa, propisao mi je hormonalnu terapiju koju sam pila do 11.  mjeseca 2021. godine. Uhh… ta 2021. godina teška, jako teška. 

04.01.2021 saznajemo dijagnozu kod mog oca, karcinom gušterače. Prolazimo kroz jako težak period od kemo, te sve ono što slijedi. Umire 12.07.2021, rahmet mu duši. Tuga. Život ide dalje. 

Nove borbe

Odem u novembru 2021. godine na kontrolni pregled i slučajno se požalim svojoj doktorici na bolove u koljenu. Odmah me uputi na scintografiju. Nakon izvjesnog vremena stiže mi nalaz sa dijagnozom metastaze na kostima. Bila sam poražena. Ponovo borba. Nisam znala šta me čeka, međutim moj onkolog me stavlja na listu za pametni lijek. Isti mi je odobren nakon tri mjeseca. 

Nakon dijagnoze dobila sam užasne bolove i bila sam na tramalu. Kada sam počela primati pametni lijek bolovi su nestali.

Nakon meta na kostima u februaru 2022.godine insistiram magnet mozga jer me je užasno bilo strah meta na mozgu. Stiže nalaz uredan, nema metastaza, ali ima aneurizma. Ubrzo otkrijem da je na jako nezgodnom mjestu i da je pred pucanje. Dogovaram operaciju te je 01.09.2022 urađen zahvat. Operacija je trajala 5 sati, te 36 sati sam bila u induciranoj komi. Oporavak je bio težak, ali moj pozitivni duh davao mi je snagu. 

U tom periodu nalaz krvi i imunitet mi je bio veoma loš. Primila sam tri transfuzije krvi s obzirom da nisam mogla popraviti krvnu sliku prirodnim putem. Borba, stalna snimanja, pregledi od onkologa do neurohirurga, neurologa, hirurga, radiologa i tako u nedogled. U februaru 2023. godine uradila sam kontrolni pregled onkologa, pretrage, nalaze. Tu doživim šok – metastaze na jetri. Magnet potvrđuje isto. Februar-2 metastaze, mart-3 metastaze, maj-11 metastaza. Više nisam željela da znam ni koliko ih je, ni kolike su. Rekla sam sebi kako su došle, tako će i otići i nastavila da normalno živim. Onkolog me skida sa pametnog lijeka jer je moj karcinom izmutirao sa HER 2 negativan na triplenegativan. Uključuju mi kemoterapiju oralno. 

Nakon saznanja da imam metastazu idem i travaru koji mi odmah uključuje biljnu terapiju i savjetuje mi da istu pijem uz kemoterapiju. Mijenja mi ishranu iz korijena. Najviše sam preferirala hladno cijeđeni sok od stabljike celera koji sam pila na tašte, pola sata prije jela. Sok od cvekle, mrkve, jabuke i limuna. U ishrani sam kontinuirano isključila šećer, so, bijelo brašno, piletinu, rižu, crveno meso. Pijem 2.5 l vode dnevno. Još nešto,  nikad nisam prestala pušiti ni piti kafu jer je to moj ćejf,  iako znam da je štetno. Prestala sam se snimati i izbjegavala  sam radiologa. 

U slučajnom susretu moja doktorica mi predlaže da mi ultrazvučno pregleda jetru. Teško sam pristala, ali na kraju popustila. 

U toku pregleda sam doživjela iznenađenje, doktorica mi govori da nema ni jedne metastaze na jetri i da je jetra čista. Nakon svega sam bila presretna, sreći nema kraja. Pored svih dešavanja i smrtnih dijagnoza moram reći da sam u većini bila vrlo pozitivna. Ni jedan dan nisam ležala. Bila sa društveno aktivna i redovno obavljala svoje radne obaveze.

Ni u jednom trenutku nisam pomislila da ću ja zaista od ove bolesti umrijeti. 

Želim da pošaljem poruku svim ženama koje se bore, da je metastatski karcinom dojke nešto što se može prevazići i da se s tim može kvalitetno živjeti. Jako bitno u ovoj borbi je imati cilj, a moj cilj je da živim i da budem majka svojoj djeci. 

Isto tako treba paziti na sebe i svoje potrebe te jasno komunicirati iste sa onima koji su vam bliski. Tražiti svoj mir, a i koristiti pomoć koja vam se nudi. Ne bježati od pomoći, koju vam  stavljaju na raspolaganje. Biti sam sebi najvažniji, a držati oko sebe one, koji kroz vašu borbu prolaze sa vama. Karcinom je veliki izazov za vas, ali i za ljude oko vas. One koji vas vole i cijene, držite ih oko sebe i borite se zajedno.

Karcinom NIJE jednako smrt, kao što sam pomislila 2018. godine.