Razgovarali smo s Murisom Bričić, predsjednicom Udruženja “Nismo same” Gračanica, u sklopu projekta Udruženi protiv karcinoma dojke. Kao preživjela od karcinoma dojke, Murisa je odlučila da svoju borbu pretvori u misiju podrške i edukacije drugih žena koje se suočavaju sa istim izazovima.
Murisa je s nama podijelila svoju inspirativnu priču, dala nam uvid u rad Udruženja “Nismo same”, govorila o važnosti psihološke podrške, ranoj detekciji i prevenciji karcinoma dojke, kao i o najčešćim zabludama s kojima se suočavaju žene.
Njen život, ispunjen izazovima, ali i svijetlim trenucima, simbol je nade i hrabrosti. Kroz ovaj intervju, nadamo se da ćemo pružiti dublje razumijevanje o ovom važnom problemu, ali i poslati poruku podrške svima koji se suočavaju s karcinomom dojke.
______________________________
Moje ime je Murisa Bričić i predsjednica sam Udruženja „Nismo same“ Gračanica. Operisala sam karcinom dojke (mastektomija) 2001.godine, u svojoj 41. godini života. Sada imam 63 godine i 22 godine onog ljepšeg dijela života, jer činjenica je da poslije tako teške dijagnoze i liječenja, smatram da je svaki dan poklon, svaki trenutak života ima neprocjenjivu ljepotu!
Prije odgovora, želim svima, koji budu čitali ove retke, dobro zdravlje u svim oblicima! Zdravlje je najvažnije i najčešće tu spoznaju imaju oni koji su bili u izazovima sa zdravstvenim problemima!
- Možete li nam reći nešto više o radu udruženja “Nismo Same”?
Udruženje žena oboljelih od tumora dojke i drugih malignih oboljenja “Nismo same” Gračanica je mlado udruženje. Registrovano je prvog februara 2022. godine i trenutno imamo 40 članica udruženja.
U proteklih više od godinu dana rada, ni same ne shvatamo kako smo mnogo različitih aktivnosti uradile i kako smo uspjele za tako kratak period rada postati prepoznatljivo,važno i veoma cijenjeno udruženje i to od cijele naše zajednice, pa i šire.
Uključujemo se u sve aktivnosti u našoj državi, koje na bilo koji način štite žensko zdravlje i daju podršku i pomoć ženama kroz inovativne metode liječenja.
Osnovna misija nam jeste edukacija pacijenata o samoj bolesti, načinima liječenja i dijagnostičkim pretragama, a vizija Udruženja je da svojim radom doprinese stvaranju boljih, humanijih i zdravijih uslova za oboljele i liječene od tumora, te da kroz zajednička druženja i razmjenu iskustava daje podršku, samopouzdanje i vjeru u ozdravljenje i bolju budućnost.
Cilj nam je da svojim radom podstaknemo i pomognemo uvođenje Programa preventivne zaštite protiv raka dojke, jajnika i grlića maternice u BiH!!
- Kako ste se odlučili da se uključite u ovu vrstu podrške?
Sama registracija je bila jedan slijed aktivnosti koje smo nas nekoliko žena operisanih između 2001-2005. godine, okupljanjem i druženjem pokušavale da se međusobno pomognemo u postoperativnom periodu. Bilo je to vrijeme prije 22 godine, vrlo malo ili ni malo se nije znalo o raku dojke. Nismo znale ni kojem ljekaru da se obratimo, da ne govorim o obavljanju samopregleda, mamografije ili ultrazvuka dojki.
Prva adresa je najčešće bio ginekolog i mogu vam reći da je u to vrijeme bila velika sreća da se rak dojke otkrije na vrijeme!
To naše povremeno druženje i razgovori doveli su do ideje da se u Centru za mentalno zdravlje našeg JZU Dom zdravlja Gračanica počne okupljati veći broj žena, te smo tu mogle dobiti i psihološku podršku.
Bile smo okupirane liječenjem i mislile smo da ne bi stizale registrovati udruženje i provoditi veće i značajnije aktivnosti.
- Kako ste se odlučili da se uključite u ovu vrstu podrške?
Moje uključivanje u navedenu podršku, i evo sada kroz udruženje odlikuje moja otvorenost, taman koliko je potrebno da žena preko puta mene shvati da nikad nije sama ni u čemu, izazovi su svuda oko nas, pa i u bolesti, a mi moramo vidjeti i tražiti pozitivne primjere, žene koje su hrabro prihvatile svoju bolest i hrabro krenule u „avanturu“ zvanu: “Živim danas,sutra je novi dan!“.
I uvijek, izazov sa bolesti povezati sa poznatom duhovnom preporukom: “Čemu me želi naučiti ova bolest! Šta se to sakrilo u meni, a nisam svjesna toga?“
Tada i počinje istraživanje sebe i svog ponašanja u prethodnom periodu života.
- Kako se članice udruženja međusobno podržavaju?
Bez obzira što sam predsjednica udruženja, ipak sve mi zajedno ostvarile smo ove rezultate koji su iza nas, a najveći rezultat svega su radosna lica i rekla bih srca naših članica.
Radost zbog sestrinstva koje smo sebi stvorile, kroz zajednički razgovor i rad, radost što smo žive, radost što se potpuno razumijemo, radost što se međusobno pomažemo kroz razne situacije, od savjeta, recepata do zajedničkih odlazaka na kontrole, podizanja nalaza jedna drugoj, pomoć oko naručivanja na kontrole. Samo je potrebno da jedna napiše poruku na viber grupu: „Idem sutra na u UKC Tuzla, kome šta treba, cure moje?“ Divno!
Članice Udruženja “Nismo same” Gračanica
- Postoje li određene aktivnosti ili događaji koji su posebno korisni na primjer da li vaše udruženje organizuje predavanja ili radionice o novim metodama liječenja karcinoma dojke, uključujući genetsko testiranje?
Itekako idemo tim putem! Nismo još imale priliku da napravimo predavanje o genetskom testiranju, ali vjerujemo da ćemo do kraja ove godine pronaći način da upoznamo detaljno naše članice, ali i zdrave žene o prednostima genetskog testiranja i o mogućnostima da žena ne mora primiti kemoterapiju, ako se ovim testiranjem ustanovi da joj nije potrebna.
Ovo je zaista važno, obzirom da su medicinski protokoli takvi i da su kemoterapije i radioterapije redovan tretman u liječenju raka.
Neprocjenjivo je vrijedno po zdravlje žene da ne primi kemoterapiju, ako joj ona neće pomoći u liječenju.
Osim ove planirane edukacije, mi smo više puta imale praktične radionice i edukativna predavanja o prevenciji karcinoma dojke, o samopregledu, nedavno i praktičnu radionicu uz prisustvo učenica iz srednjih škola, sa kojima sarađujemo i pozivamo ih na sva predavanja ili mi odemo njima da razgovaramo o prevenciji.
To smatramo veoma važnim, da djevojke rano steknu naviku obavljanja samopregleda dojki, da maknemo stigmu sa ovih oboljenja, jer ćemo ih lakše izliječiti ako se pojave.
Sretne smo što smo razgovor i radionice imale sa samohranim majkama i majkama iz socijalno ugroženih porodica. Kao ranjive i osjetljive majke odvojile smo vrijeme da ga provedemo sa djecom i omladinom, kao i njhovim starateljima koja nisu u svojim porodicama, iz raznih razloga! Ljubav svuda oko nas!
- Šta mislite da je najteže za žene kada se suoče s dijagnozom karcinoma dojke?
Kako poznajemo za oboljenje rak, najteže je sigurno za svaku osobu, pa naravno i za žene saznanje da se u njihovom tijelu pojavilo oboljenje, koje se doskora smatralo neizlječivim. To je razlog najvećeg straha, saznanje da imamo rak.
Strah od bolesti, strah od liječenja, strah za porodicu i djecu, strah kako se nositi sa bolešću, strah kako će se nositi sa tim teretom porodica i djeca, strah šta će reći okolina, strah od odbacivanja, gubitka kose.
Vidite koliko puta strah, strah.
Iz ovog razloga, mišljenja smo, sve naše članice i ja lično da je veliki hendikep za oboljele od raka ne postojanje psihološke podrške na klinici, prilikom saopštavanja dijagnoze, poslije operativnog zahvata i tokom liječenja! Psihološka podrška kao jedan redovan vid pomoći u liječenju oboljele žene!
- Kako vaše udruženje pomaže u suočavanju s tim izazovima?
Nedostatak kontinuirane psihološke pomoći mi nadomjestimo kroz naše razgovore i druženje, kroz održavanje radionica sa psihologom u našoj organizaciji, koje smataramo kao svakodnevnu potrebu!
Što znači da bi bilo odlično kada bi svaka žena, uz naše druženje i razgovore u udruženju, opet povremeno otišla u Centar za mentalno zdravlje, koji je u našem Domu zdravlja uvijek otvoren za sve u potrebi za izgubljenom snagom.
- Kako reagiraju žene kada saznaju za vaše udruženje i podršku koju pružate?
Žene imaju odličnu i pozitivnu reakciju na saznanje da postoji udruženje ovog tipa u našoj sredini. Veoma su zahvalne što smo se organizovale i uradile dosta edukacija i radionica, tako da smo dobijale puno poziva i preporuka da ponovimo neke radionice i za žene koje nisu oboljele, a u terminima kada nisu na poslu, što nas veoma raduje.
- Koje su najčešće zablude ili nesporazumi o karcinomu dojke koje ste naišli u svom radu?
Uglavnom ono što ni ja nisam znala u početku liječenja! A to je da je sve individualno i da se nijedna žena NE SMIJE porediti sa drugom, odnosno karcinomi su različiti, različit je pristup liječenju, kao i stav prema oboljenju i životu, žene koja se bori protiv raka!
Dakle, ženama preporučujem ono što sam i sama uočila, ali i vi kao genetski laboratorij nudite nam svakodnevno informacije o onkološkim testovima: FoundationOne za ciljanu onkološku terapiju, Mammaprint i BluePrint testove koji mogu pomoći ženama da prođu lakše kroz liječenje nakon operacije, jer nudite personalizirani pristup svakoj oboljeloj ženi/osobi.
Svima koji nas budu čitali, preporučujem da prate vaše preporuke.
Nadam se da ćemo jednog dana u cijeloj državi imati mogućnost uraditi ove testove, proći lakše liječenje, a trošak za liječenje bi bio sigurno manji za javne fondove iz kojih se finansiraju skupe kemoterapije.
- Kako zajednica može bolje podržati žene koje se bore s karcinomom dojke?
Nismo nezadovoljne, ali uvijek može bolje. Naprimjer, sistemski pratiti oboljelu ženu. Mnogo se energije i novaca troši na odlaske na redovne kontrole, a osim toga i na prikupljanje, kopiranje ogromne količine dokumentacije za svaku situaciju u kojoj žena može ostvariti neko pravo koje joj pripada-komisije, potvrde, socijalna primanja, vještačenja, ovjerene kopije dokumenata, CIPS-uvijek novi. Evo mislim da bi trebalo uložiti malo truda i ovo sve uvezati i olakšati ženama i onako teško liječenje.
- Šta bi preporučili ženama koje su nedavno dijagnosticirane s karcinomom dojke?
Obzirom da se posljedice primanja kemoterapija i pijenja hormonskih terapija, zračenja, nose ostatak života, ja ženama kojma se tek dijagnosticira karcinom dojke preporučujem da urade onkološke testove (krv i tkivo) i olakšaju svoje liječenje, eventualno izbjegnu kemoterapije i brže prođu proces izlječenja, a sačuvaju svoj organizam od nepovratne štetnosti od hemijskih lijekova.
Ipak se na vrijeme otkriven karcinom dojke liječi u 95% slučajeva.
